POGLAVLJE I. OPĆE ODREDBE
Član 1.
(Predmet Zakona)
(1) Ovim zakonom uspostavlja se okvir za ostvarivanje jednakih prava i mogućnosti svim
licima u Bosni i Hercegovini i uređuje sistem zaštite od diskriminacije.
(2) U skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i međunarodnim standardima koji se odnose na
ljudska prava i osnovne slobode, ovim zakonom utvrđuju se odgovornosti i obaveze
zakonodavne, sudske i izvršne vlasti u Bosni i Hercegovini, kao i pravnih lica i pojedinaca
koji vrše javna ovlaštenja (u daljnjem tekstu: nadležne institucije Bosne i Hercegovine), da
svojim djelovanjem omoguće zaštitu, promoviranje i stvaranje uslova za jednako postupanje.
Član 2.
(Diskriminacija)
(1) Diskriminacijom će se, u smislu ovog zakona, smatrati svako različito postupanje
uključujući svako isključivanje, ograničavanje ili davanje prednosti utemeljeno na stvarnim ili
pretpostavljenim osnovama prema bilo kojem licu ili grupi lica i onima koji su s njima u
rodbinskoj ili drugoj vezi na osnovu njihove rase, boje kože, jezika, vjere, etničke
pripadnosti, invaliditet, starosna dob, nacionalnog ili socijalnog porijekla, veze s
nacionalnom manjinom, političkog ili drugog uvjerenja, imovnog stanja, članstva u sindikatu
ili drugom udruženju, obrazovanja, društvenog položaja i spola, seksualne orijentacije,
rodnog identiteta, spolnih karakteristika, kao i svaka druga okolnost koja ima za svrhu ili
posljedicu da bilo kojem licu onemogući ili ugrožava priznavanje, uživanje ili ostvarivanje na
ravnopravnoj osnovi, prava i sloboda u svim oblastima života.
(2) Zabrana diskriminacije primjenjuje se na sve javne organe kao i na sva fizička ili pravna
lica, i u javnom i u privatnom sektoru, u svim oblastima, a naročito: zaposlenja, članstva u
profesionalnim organizacijama, obrazovanja, obuke, stanovanja, zdravstva, socijalne zaštite,
dobara i usluga namijenjenih javnosti i javnim mjestima, te obavljanja privrednih aktivnosti i
javnih usluga.
POGLAVLJE II. OBLICI DISKRIMINACIJE
Član 3.
(Oblici diskriminacije)
(1) Neposredna diskriminacija je svako različito postupanje po osnovama određenim članom
2. ovog zakona, odnosno svako djelovanje ili propuštanje djelovanja kada je neko lice ili
grupa lica dovedena ili je bila ili bi mogla biti dovedena u nepovoljniji položaj za razliku od
nekog drugog lica ili grupe lica u sličnim situacijama.
(2) Posredna diskriminacija podrazumijeva svaku situaciju u kojoj, naizgled neutralna
odredba, kriterij ili praksa, ima ili bi imala učinak dovođenja nekog lica ili grupe lica u
odnosu na osnove definirane u članu 2. stavu (1) ovog Zakona u nepovoljan ili manje
povoljan položaj u odnosu na druga lica.
Član 4.
(Ostali oblici diskriminacije)
(1) Uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekom od osnova iz člana
2. stav (1) ovog Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva
osobe i stvaranje zastrašujućeg, neprijateljskog, degradirajućeg, ponižavajućeg ili
uvredljivog okruženja.
(2) Seksualno uznemiravanje je svaki oblik neželjenog verbalnog, neverbalnog ili fizičkog
ponašanja spolne prirode čiji je cilj ili efekat povreda dostojanstva lica, posebno kada se njime
stvara zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.
(3) Mobing je oblik nefizičkog uznemiravanja na radnom mjestu koji podrazumijeva
ponavljanje radnji koje imaju ponižavajući efekat na žrtvu čija je svrha ili posljedica
degradacija radnih uslova ili profesionalnog statusa zaposlenog.
(4) Segregacija je djelo kojim (fizičko ili pravno) lice odvaja druga lica na osnovu jedne od
nabrojanih osnova iz člana 2. ovog zakona, u skladu s definicijom diskriminacije sadržanom u
članu 2. ovog zakona.
(5) Izdavanje naloga drugima za vršenje diskriminacije i pomaganje drugima prilikom
diskriminacije, poticanje na diskrimimaciju smatra se oblikom diskriminacije.
(6) Težim oblikom diskriminacije smatrat će se diskriminacija počinjena prema
određenoj osobi po više osnova iz člana 2. stav 1. ovog zakona (višestruka
diskriminacija), diskriminacija počinjena više puta (ponovljena diskriminacija) i
diskriminacija koja postoji duže vrijeme (produžena diskriminacija).
Član 5.
(Izuzeci od principa jednakog postupanja)
Zakonske mjere i radnje neće se smatrati diskriminacijskim kada se svode na nepovoljno
razlikovanje ili različito postupanje ako su zasnovane na objektivnoj i razumnoj opravdanosti.
Sljedeće mjere neće se smatrati diskriminacijskim kada se njima ostvaruje legitiman cilj i ako
postoji razuman odnos proporcionalnosti između sredstava koja se koriste i cilja koji se
nastoji realizirati i kada:
a) proizilaze iz provođenja ili donošenja privremenih posebnih mjera osmišljenih bilo da se
spriječe ili nadoknade štete koje lica trpe a koje su određene osnovama navedenim u članu 2.
ovog zakona i to naročito za pripadnike ugroženih grupa, kao što su: invalidna lica, pripadnici
nacionalnih manjina, žene, trudnice, djeca, omladina, starija lica i druga društveno isključena
lica, civilne žrtve rata, žrtve u krivičnim postupcima, raseljena lica, izbjeglice i azilanti;
odnosno da se omogući njihovo puno učešće u svim oblastima života;
b) su zasnovane na obilježju koje se odnosi na bilo koji od osnova navedenih u članu 2. ovog
zakona kada, u ograničenim okolnostima, zbog prirode konkretnih profesionalnih aktivnosti
koje su u pitanju ili konteksta u kojem se izvršavaju, takvo obilježje predstavlja stvarni i
određujući uslov u pogledu izbora zvanja. Ovaj izuzetak bit će predmet povremenih
preispitivanja;
c) su zasnovane na razlikovanju, isključivanju ili davanju prednosti u vezi sa zapošljavanjem
kao člana osoblja institucije koje se obavlja u skladu s doktrinama, osnovnim postavkama,
dogmama, vjerovanjima ili učenjima konkretne vjeroispovijesti ili vjere, s obzirom da je
razlikovanje, isključenje ili davanje prednosti izvršeno savjesno kako ne bi došlo do povrede
vjerskih osjećanja pripadnika te vjeroispovijesti ili te vjere;
d) određuju maksimalnu starosnu dob najprimjereniju za prekid radnog odnosa i određuju
starosnu dob kao uslov za penzionisanje;
e) su zasnovane na državljanstvu na način predviđen zakonom;
f) su zasnovane na realizaciji razumnih prilagođavanja s ciljem osiguravanja principa
jednakog postupanja u odnosu na invalidna lica. Poslodavci su zato prema potrebi u
konkretnom slučaju dužni preduzeti odgovarajuće mjere, radi omogućavanja da invalidno lice
ostvari pristup, učestvuje ili napreduje u zaposlenju, odnosno da učestvuje u obuci, ako takve
mjere ne nameću nesrazmjeran teret poslodavcu;
g) stavljanje u nepovoljniji položaj pri uređivanju prava i obaveza iz porodičnog odnosa kada
je to određeno zakonom, a posebno s ciljem zaštite prava i interesa djece, što mora biti
opravdano legitimnom svrhom, zaštitom javnog morala, kao i pogodovanju braka u skladu s
odredbama porodičnih zakona;
h) prilikom zasnivanja radnog odnosa, uključuju u članstvo, te u djelovanju koje je u skladu s
naukom i poslovanjem registriranih crkava i vjerskih zajednica u BiH, kao i druge javne ili
privatne organizacije koje djeluju u skladu sa ustavom i zakonima, ako to zahtijevaju vjerske
doktrine, uvjerenja ili ciljevi.
POGLAVLJE III. ZAŠTIĆENA PRAVA
Član 6.
(Oblast primjene)
Ovaj zakon primjenjuje se na postupanje svih javnih tijela na nivou države, entiteta, kantona i
Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, općinskih institucija i tijela, te pravnih lica s javnim
ovlaštenjima, kao i na postupanje svih pravnih i fizičkih lica, u svim a posebno u sljedećim
oblastima:
a) zapošljavanja, rada i radnih uslova, uključujući pristup zaposlenju, zanimanju i
samozapošljavanju kao i radne uslove, naknade, napredovanja u službi i otpuštanja s posla;
b) obrazovanja, nauke i sporta. Dostupnost obrazovanja ne bi trebalo da zavisi od
useljeničkog statusa djece ili njihovih roditelja;
c) socijalne zaštite, uključujući socijalno osiguranje, socijalne naknade, socijalnu pomoć
(naknade za stanovanje, naknade za mlade, itd.) i način postupanja prema korisnicima
socijalne zaštite;
d) zdravstvene zaštite, uključujući dostupnost zaštite i liječenja, i u odnosu na način na koji se
pruža zaštita i liječe pacijenti;
e) obuke uključujući početno osposobljavanje i stalno stručno usavršavanje, sve vrste i sve
nivoe profesionalnog usmjeravanja, naprednog stručnog usavršavanja, dokvalifikacije i
prekvalifikacije, uključujući i sticanje praktičnog radnog iskustva;
f) pravosuđa i uprave, uključujući aktivnosti policije i drugih službenika za provođenje
zakona, službenika pogranične kontrole, vojno i zatvorsko osoblje. Konkretno, sva lica bit će
jednaka pred sudovima i tribunalima;
g) stanovanja uključujući pristup stanovanju, uslove stanovanja i raskid ugovora o najmu;
h) javnog informiranja i medija;
i) članstva u profesionalnim organizacijama, uključujući članstvo u organizaciji radnika ili
poslodavaca ili u bilo kojoj organizaciji čiji članovi obavljaju neko određeno zanimanje;
uključenost u takve organizacije i pogodnosti koje pružaju takve organizacije;
https://advokat-prnjavorac.com
j) roba i usluga namijenjenih javnosti i javnim mjestima, uključujući npr. prilikom kupovine
robe u trgovini, prilikom podnošenja molbe za zajam u banci i u odnosu na pristup
diskotekama, kafićima i restoranima;
k) obavljanja privredne djelatnosti, uključujući pravo o tržišnoj konkurenciji, odnose između
preduzeća i odnose između preduzeća i države;
l) učešća u kulturnom i umjetničkom stvaralaštvu;
m) jednakom učešću u javnom životu svih građana;
n) porodice, pri čemu će bračni drugovi uživati potpunu jednakost prava kao i odgovornosti u
pogledu bračne zajednice, tokom trajanja bračne zajednice i njene rastave uključujući i prava i
odgovornosti u pogledu podizanja djece, u skladu s odredbama porodičnog zakona;
o) prava djeteta, uključujući one mjere zaštite koje su potrebne shodno njihovom statusu
maloljetnika, od strane njihove porodice, društva i države.
POGLAVLJE IV. INSTITUCIJE NADLEŽNE ZA ZAŠTITU OD DISKRIMINACIJE
Član 7.
(Centralna institucija za zaštitu od diskriminacije)
(1) Centralna institucija nadležna za zaštitu od diskriminacije je Ombudsmen za ljudska prava
Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ombudsmen Bosne i Hercegovine).
(2) Ombudsmen Bosne i Hercegovine postupa u skladu s ovim zakonom i Zakonom o
ombudsmenu za ljudska prava BiH na način da u okviru svoje nadležnosti:
a) zaprima pojedinačne i grupne žalbe u vezi s diskriminacijom;
b) fizičkim i pravnim licima koja su podnijela žalbu zbog diskriminacije daje potrebna
obavještenja o njihovim pravima i obavezama, te mogućnostima sudske i druge zaštite;
c) povodom žalbe Ombudsmen Bosne i Hercegovine može odlučiti da ne prihvati žalbu ili da
pokrene postupak istraživanja u skladu s posebnim propisima;
d) predlaže pokretanje postupka medijacije u skladu s odredbama Zakona o medijaciji;
e) prikuplja i analizira statističke podatke o slučajevima diskriminacije;
f) podnosi godišnji, a prema potrebi i vanredne izvještaje o pojavama diskriminacije
Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine,
Narodnoj skupštini Republike Srpske i Skupštini Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine;
g) informira javnost o pojavama diskriminacije;
h) na vlastitu inicijativu, provodi istraživanja u oblasti diskriminacije;
i) daje mišljenja i preporuke s ciljem sprečavanja i suzbijanja diskriminacije, te predlaže
odgovarajuća zakonska i druga rješenja nadležnim institucijama u Bosni i Hercegovini;
j) ima pravo da pokreće i učestvuje u postupku za zaštitu od diskriminacije za prekršaje
propisane ovim zakonom;
k) prati zakonodavstvo i daje savjete zakonodavnim i izvršnim organima;
l) radi na promociji ovog zakona, informira javnost, podiže svijest, provodi kampanje i
na druge načine aktivno promovira borbu protiv diskriminacije u svrhu njene
prevencije;
m) unapređuje politike i prakse koje imaju za cilj da osiguraju jednako postupanje.
(3) Ombudsmen Bosne i Hercegovine pri izradi redovnih izvještaja, mišljenja i preporuka o
pojavama diskriminacije sarađuje s organizacijama civilnog društva koje se bave zaštitom i
promoviranjem ljudskih prava i organizacijama koje se bave zaštitom prava grupa izloženih
visokom riziku diskriminacije.
(4) Ombudsmen Bosne i Hercegovine pruža pomoć licima ili grupama lica koja se obraćaju
međunarodnim tijelima za zaštitu od diskriminacije u davanju uputstava, savjeta, konsultacija
u toku postupka, prijedloga i preporuka.
(5) Institucija ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine će u svrhu ostvarivanja
svoje nadležnosti uspostaviti poseban odjel koji bi isključivo razmatrao predmete navodne
diskriminacije u pogledu postupanja javnih tijela na nivou države, entiteta, kantona i Brčko
Distrikta Bosne i Hercegovine, općinskih institucija i tijela, te pravnih lica s javnim
ovlaštenjima, kao i postupanje svih pravnih i fizičkih lica, u svim oblastima života.
U budžet Institucije ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine bit će uvrštena
posebna budžetska stavka neophodna za funkcioniranje specijalnog odjela/specijalnih odjela
za borbu protiv diskriminacije.
(6) Sve državne institucije, entitetske, kantonalne i tijela Brčko Distrikta Bosne i
Hercegovine, općinske, institucije i pravna lica s javnim ovlaštenjima, te ostala pravna i
fizička lica dužna su, na zatjev Ombudsmena Bosne i Hercegovine, najkasnije u roku od 30
dana od dana zaprimanja zahtjeva, dostaviti tražene podatke i dokumente.
(7) Nadležne institucije u Bosni i Hercegovini obavezne su sarađivati s Ombudsmenom Bosne
i Hercegovine i davati pismeno odgovore i obavještenja u roku koji je Ombudsmen Bosne i
Hercegovine odredio i o efektu preporuka datih s ciljem otklanjanja diskriminacije.
Član 8.
(Vođenje evidencije i koordinacija nadležnih institucija)
(1) Nadležne institucije u Bosni i Hercegovini dužne su voditi redovnu evidenciju svih
slučajeva prijavljene diskriminacije, a prikupljene podatke obavezno dostavljati Ministarstvu
za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine.
(2) Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, u okviru zakonom
utvrđenih nadležnosti, ima obavezu, na osnovu prikupljenih podataka o pojavama i obimu
diskriminacije, najmanje jednom godišnje pripremati Vijeću ministara Bosne i Hercegovine
izvještaj, a prema potrebi i posebne izvještaje koji sadrže prijedlog mjera za sprečavanje i
suzbijanje pojava diskriminacije u Bosni i Hercegovini.
(3) Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine dužno je jednom godišnje
izvještavati, posredstvom Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, i Parlamentarnu skupštinu
Bosne i Hercegovine o pojavama diskriminacije i u vezi s tim predlagati konkretne
zakonodavne ili druge mjere.
(4) U skladu s odredbama ovog člana, ustanovit će se posebne evidencije u zakonodavnim,
izvršnim i sudskim organima radi evidencije slučajeva diskriminacije utvrđene u krivičnim,
parničnim, vanparničnim i izvršnim postupcima.
(5) Centralna baza podataka za počinjena djela diskriminacije bit će uspostavljena u
Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine.
(6) Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine će, u roku od 90 dana od
dana stupanja na snagu ovog zakona, donijeti pravilnik o načinu prikupljanja podataka o
predmetima diskriminacije u Bosni i Hercegovini kojim se definira sadržaj i izgled upitnika za
prikupljanje podataka o predmetima diskriminacije i ostala pitanja vezana za postupak
prukupljanja potrebnih podataka.
Član 9.
(Praćenje provođenja Zakona)
Provođenje ovog zakona prati Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i
Hercegovine.
Član 10.
(Saradnja s organizacijama civilnog društva)
U izradi izvještaja, prilikom pripreme zakona, strategija i drugih planova koji se odnose na
stanje ljudskih prava i pitanja diskriminacije sve nadležne institucije obavezne su sarađivati s
organizacijama civilnog društva koje se bave zaštitom i promoviranjem ljudskih prava i
organizacijama koje se bave zaštitom prava lica i grupa lica izloženih visokom riziku od
diskriminacije.
POGLAVLJE V. POSTUPCI ZA ZAŠTITU OD DISKRIMINACIJE
Član 11.
(Zaštita u postojećim postupcima)
(1) Svako lice ili grupa lica koja smatra da je diskriminirana može tražiti zaštitu svojih prava
putem postojećih sudskih i upravnih postupaka.
(2) U slučajevima u kojima povreda prava na jednako postupanje proizilazi iz upravnog akta,
žalba u upravnom postupku i eventualno pokretanje upravnog spora na osnovu zaštite od
diskriminacije, a kojom se zahtijeva poništenje takvog upravnog akta, neće spriječiti lice iz
stava (1) ovog člana da pokrene sudski postupak za zaštitu od diskriminacije.
(3) Svi konkretni zahtjevi navedeni u članu 12. ovog zakona, kao pojedinačni ili zajednički,
mogu se tražiti u svrhu podnošenja tužbe u parničnom postupku.
(4) Sud i drugi organi primjenjuju načelo hitnosti u svim postupcima u kojima se
ispituju tvrdnje o počinjenoj diskriminaciji.
(5) U skladu s općim pravilima postupka, sud i drugi organi dužni su preduzeti sve
neophodne mjere kojima će se osigurati da se postupci u kojima se ispituju tvrdnje o
počinjenoj diskriminaciji provedu hitno i okončaju u najkraćem mogućem roku.
Član 12.
(Posebne tužbe za zaštitu od diskriminacije)
(1) Lice ili grupa lica koja su izložena bilo kojem obliku diskriminacije, prema odredbama
ovog zakona, ovlašteni su da podnesu tužbu i traže:
a) utvrđivanje da je tuženi povrijedio tužiočevo pravo na jednako postupanje, odnosno da
radnja koju je preduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako
postupanje (tužba za utvrđivanje diskriminacije);
b) zabranu preduzimanja radnji kojima se krši ili može prekršiti tužiočevo pravo na jednako
postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njene posljedice
(tužba za zabranu ili otklanjanje diskriminacije);
c) da se nadoknadi materijalna i nematerijalna šteta uzrokovana povredom prava zaštićenih
ovim zakonom (tužba za naknadu štete);
d) da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak
tuženika objavi u medijima;
(2) Zahtjevi iz stava (1) ovog člana mogu se istaknuti zajedno sa zahtjevima za zaštitu
drugih prava o kojima se odlučuje u parničnom postupku ako su svi zahtjevi u
međusobnoj vezi, bez obzira na to je li za te zahtjeve propisano rješavanje u redovnom
ili u posebnom parničnom postupku, osim sporova o smetanju posjeda. U tom slučaju
primjenjuju se mjerodavna pravila za vrstu spora o kojoj je riječ, ako ovim Zakonom
nije drukčije određeno.
(3) O tužbama iz stava (1) ovog člana odlučuje nadležni sud primjenjujući odredbe zakona o
parničnom postupku koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, ako ovim zakonom nije
drugačije određeno.
(4) Zahtjev za objavu presude iz stava (1) tačke d) ovoga člana sud će usvojiti ako
utvrdi:
(a) da je do povrede prava na jednako postupanje došlo posredstvom medija ili
(b) da je informacija o postupanju koje krši pravo na jednako postupanje bila
objavljena u medijima, a objavljivanje presude je potrebno radi potpune naknade
učinjene štete ili zaštite od nejednakog postupanja u budućim slučajevima.
(5) Ako usvoji zahtjev za objavom presude, sud će naložiti da se presuda objavi u
cijelosti. Izuzetno, sud može odrediti da se presuda objavi u dijelovima ili da se iz teksta
presude uklone određeni lični podaci ako je to potrebno radi zaštite privatnosti stranaka
i drugih osoba, a ne dovodi u pitanje svrhu pružene pravne zaštite.
(6) Presuda kojom se nalaže objava u medijima obavezuje izdavača medija u kojem
treba objaviti presudu, bez obzira na to je li bio stranka u postupku.
Član 13.
(Nadležnost, rokovi i izvršenje)
(1) Ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, a u skladu sa zakonima o sudovima
obaju entiteta i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, za sporove po tužbi iz člana 12.
ovog Zakona nadležan je u prvom i drugom stepenu, pored suda opće mjesne
nadležnosti, i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište ili boravište, te sud mjesta
gdje se dogodila šteta ili je počinjena radnja diskriminacije.
(2) U postupcima propisanim u članu 12. ovog zakona uvijek je dozvoljena revizija.
(3) Po osnovu tužbenog zahtjeva iz člana 12. tačka b) i d) ovog zakona nadležni sud može
odlučiti da žalba ne zadržava izvršenje ili određuje kraći rok za ispunjenje radnje koja je
naložena tuženom.
(4) Rok za podnošenje tužbe na osnovu člana 12. ovog Zakona iznosi (3) tri godine od
dana saznanja o učinjenoj povredi prava, a najdalje (5) pet godina od dana učinjenja
povrede. Kod kontinuirane diskriminacije rok se računa od dana posljednje učinjene
radnje. Rokovi se ne računaju u slučajevima sistemske diskriminacije. Rok za
https://advokat-prnjavorac.com
podnošenje zahtjeva za reviziju iznosi tri mjeseca od dana uručenja drugostepene
presude.
Član 14.
(Mjere osiguranja)
(1) Prije pokretanja i u toku postupka povodom zahtjeva iz člana 12. stav (1) sud može
na prijedlog predlagača odrediti sudsku mjeru osiguranja, odnosno privremenu mjeru
osiguranja, shodno pravilima zakona o parničnom postupku koji se primjenjuju u Bosni
i Hercegovini.
(2) Mjera osiguranja može se odrediti ako:
a) predlagač učini vjerovatnim da je povrijeđeno pravo na jednako postupanje,
b) je određivanje mjere osiguranja potrebno radi otklanjanja opasnosti od teške
povrede prava na jednako postupanje, nenadoknadive štete ili sprečavanja nasilja.
Član 15.
(Teret dokazivanja)
(1) U svim postupcima predviđenim ovim Zakonom kada osoba ili grupa osoba, na
osnovu njima raspoloživih dokaza, učine vjerovatnim da je došlo do diskriminacije,
teret dokazivanja da nije došlo do diskriminacije leži na suprotnoj strani.
(2) U slučajevima u kojima lice smatra da je snosilo posljedice diskriminacije, kao dokazno
sredstvo za ostvarenje prava iz stava (1) ovog člana mogu se koristiti i statistički podaci ili
baze podataka.
(3) U slučajevima kada lice smatra da je snosilo posljedice diskriminacije zbog propuštanja
razumnog prilagođavanja, teret dokazivanja leži na protivnoj strani.
(4) Kao svjedok u postupcima za zaštitu od diskriminacije može se pojaviti i osoba koja
se svjesno izložila diskriminacijskom postupanju, s namjerom neposredne provjere
primjene pravila o zabrani diskriminacije.
(5) Osoba iz stava (4) ovog člana dužna je obavijestiti ombudsmene za ljudska prava
Bosne i Hercegovine o namjeravanoj radnji, osim ako okolnosti to ne dozvoljavaju, kao i
da o poduzetoj radnji izvijesti ombudsmena u pismenom obliku.
(6) Sud osobu iz stava (4) ovog člana može saslušati kao svjedoka.
(7) Osoba iz stava (4) može podnijeti tužbu iz člana 12. stava (1) tački a), b) i d) u
konkretnom slučaju.
(8) Odredba stava (1) ovog člana ne primjenjuje se u prekršajnim i krivičnim
postupcima.
(9) U slučaju kada sud razmatra predmet o kojem je Institucija ombudsmena već
donijela preporuku, koju stranka u postupku koristi kao dokaz, sud je dužan u skladu s
pravilima postupka razmotriti preporuke ombudsmena.
Član 16.
(Učešće trećih lica)
(1) U postupku koji se pokreće u skladu s članom 12. ovog zakona može se, u skladu s
pravilima parničnog postupka, kao umješač na strani lica ili grupe lica koja tvrde da su
žrtve diskriminacije pridružiti tijelo, organizacija, ustanova, udruženje ili drugo lice koje se u
okviru svoje djelatnosti bavi zaštitom od diskriminacije lica ili grupe lica o čijim se pravima
odlučuje u postupku.
(2) Sud će dopustiti učešće umješača samo uz pristanak tužitelja.
(3) Umješač će učestvovati i poduzimati radnje u postupku sve do izričitog opoziva
pristanka tužitelja.
(4) Bez obzira na ishod parnice, umješač sam snosi troškove svog učešća u parnici.
Član 17.
(Kolektivna tužba za zaštitu od diskriminacije)
(1) Udruženja ili druge organizacije osnovane u skladu sa zakonom, koje se bave
zaštitom ljudskih prava, odnosno prava određene grupe osoba, mogu podnijeti tužbu
protiv osobe koja je povrijedila pravo na jednako postupanje većeg broja osoba koje
pretežno pripadaju grupi čija prava tužitelj štiti.
(2) U tužbi iz stava (1) ovoga člana mogu se istaknuti zahtjevi da se:
a) utvrdi da je tuženi povrijedio pravo na jednako postupanje u odnosu na članove
grupe čija prava tužitelj štiti,
b) zabrani poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti pravo na jednako
postupanje, odnosno izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine
posljedice u odnosu na članove grupe,
c) presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje objavi u medijima
na trošak tuženog.
(3) Procesne odredbe ovog Zakona na odgovarajući način primjenjuju se na tužbu iz
stava (1) ovog člana.
Član 18.
(Zaštita osoba koje prijavljuju diskriminaciju ili učestvuju u postupku)
Viktimizacija, kao oblik diskriminacije, zabranjena je i predstavlja svaki oblik
nepovoljnog postupanja prema osobama koje su u dobroj vjeri prijavile ili
namjeravaju prijaviti diskriminaciju, prisustvovale ili svjedočile diskriminaciji, odbile
nalog za diskriminatornim postupanjem, na bilo koji način učestvovale u postupku za
zaštitu od diskriminacije, pružile ili imale namjeru ponuditi informacije ili dokumente
potrebne u postupku zaštite od diskriminacije ili o diskriminatornom postupanju
informirale javnost.
POGLAVLJE VI. KAZNENE (PREKRŠAJNE) ODREDBE
Član 19.
(Povreda člana 2. stav (2) ovog zakona)
(1) Pravno lice koje dovede neko lice ili grupu lica u nepovoljan položaj na osnovama
nabrojanim u članu 2. (Diskriminacija), stav (1), na način opisan u čl. 3. (Oblici
diskriminacije) i 4. (Ostali oblici diskriminacije) ovog zakona, kaznit će se za prekršaj
novčanom kaznom u iznosu od 1.500 KM do 5.000 KM.
(2) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana također će se kazniti i odgovorno lice u državnoj,
entitetskoj i kantonalnoj instituciji, instituciji Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, općinskoj
instituciji, u pravnom licu s javnim ovlaštenjima i u drugom pravnom licu, i to novčanom
kaznom u iznosu od 700 KM do 1.500 KM.
(3) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana također će se kazniti i fizičko lice, i to novčanom
kaznom u iznosu od 550 KM do 1.500 KM.
(4) Ako se prekršaj iz stava (1) ovog člana učini propuštanjem da se postupi po preporuci
Ombudsmena Bosne i Hercegovine, pravno lice će se kazniti novčanom kaznom u iznosu od
2.500 KM do 6.500 KM, a odgovorno lice u pravnom licu ili fizičko lice kaznit će se
novčanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 3.000 KM.
(5) Ako se prekršaj iz stava (1) ovog člana učini propuštanjem da se postupi po nalogu suda,
pravno lice će se kazniti novčanom kaznom u iznosu od 3.500 KM do 10.000 KM a
odgovorno lice u pravnom licu ili fizičko lice kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od
2.000 KM do 5.000 KM.
Član 20.
(Povreda člana 7. st. (6) i (7) ovog zakona)
(1) Pravno lice kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 5.000
KM ako:
a) ne dostavi podatke ili dokumente na zahtjev Ombudsmena Bosne i Hercegovine, odnosno
ako ih ne dostavi u propisanom roku i ne dozvoli uvid u njih, u suprotnosti s članom 7.
(Centralna institucija za zaštitu od diskriminacije), stav (6) ovog zakona;
b) ne sarađuje s Ombudsmenom Bosne i Hercegovine i ne daje pismeno odgovore ili
obavještenja, odnosno ne izvijesti o učinku preporuka datih s ciljem otklanjanja
diskriminacije, u suprotnosti s članom 7. stav (7) ovog zakona.
(2) Za prekršaje iz stava (1) ovog člana također će se kazniti i odgovorno lice u državnoj,
entitetskoj i kantonalnoj instituciji, instituciji Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, općinskoj
instituciji, u pravnom licu s javnim ovlaštenjima i u drugom pravnom licu, i to novčanom
kaznom u iznosu od 500 KM do 1.500 KM.
(3) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana također će se kazniti i fizičko lice, i to novčanom
kaznom u iznosu od 450 KM do 1.000 KM.
Član 21.
(Povreda člana 18. ovog zakona)
(1) Pravno lice koje lice koje je prijavilo diskriminaciju u dobroj vjeri ili lice koje je na bilo
koji način učestvovalo u postupku zaštite od diskriminacije dovede u nepovoljan položaj na
osnovu toga što je to lice prijavilo diskriminaciju ili učestvovalo u postupku, u suprotnosti s
članom 18. (Zaštita lica koja prijave diskriminaciju ili učestvuju u postupku) ovog zakona,
kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 10.000 KM.
(2) Za prekršaje iz stava (1) ovog člana također će se kazniti i odgovorno lice u državnoj,
entitetskoj i kantonalnoj instituciji, instituciji Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, općinskoj
instituciji, u pravnom licu s javnim ovlaštenjima i u drugom pravnom licu, i to novčanom
kaznom u iznosu od 1.000 KM do 3.500 KM.
(3) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana također će se kazniti i fizičko lice, i to novčanom
kaznom u iznosu od 700 KM do 2.000 KM.
(4) Ako prekršaj iz stava (1) ovog člana učini s namjerom odgovorno lice u pravnom licu,
odgovorno lice u pravnom licu kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000 KM do
7.000 KM, i ako je učini s namjerom fizičko lice, fizičko lice kaznit će se novčanom kaznom
u iznosu od 1.500 KM do 4.000 KM.
Član 22.
(Zaštitne mjere)
(1) Za prekršaje propisane ovim zakonom mogu se izreći zaštitne mjere oduzimanja predmeta
i zabrane obavljanja određene profesionalne djelatnosti, poslovne aktivnosti ili dužnosti.
https://advokat-prnjavorac.com
(2) Zaštitne mjere oduzimanja predmeta obavezno se izriču svaki put kada je prekršaj izvršen
korištenjem tih predmeta, odnosno kada su predmeti bili namijenjeni izvršenju prekršaja ili su
predmeti nastali zbog izvršenja prekršaja.
Član 23.
(Objavljivanje rješenja o prekršaju)
Rješenje o prekršaju propisano ovim zakonom objavljuje se u javnim medijima koji su
dostupni na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.
POGLAVLJE VII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 24.
(Usaglašavanje ostalih propisa s ovim zakonom)
(1) U slučaju neusaglašenosti drugih zakona s ovim zakonom u postupcima po ovom zakonu,
primjenjivat će se ovaj zakon.
(2) Svi zakoni i opći propisi bit će usaglašeni s odredbama ovog zakona u roku od godinu
dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
(3) Ovaj zakon ne prejudicira odredbe i uslove koji su utvrđeni u međunarodnim ugovorima i
sporazumima s vjerskim zajednicama, čime se ne dira u njihovu djelatnu, normativnu i
organizacionu autonomiju i princip punog uživanja prava vjerskih sloboda i izražavanja.
(4) Sva javna tijela te ostale pravne osobe dužni su da u svoje opće pravne akte, ili kroz
posebne pravne akte, reguliraju načela i principe jednakog postupanja, te da osiguraju
učinkovite interne procedure zaštite od diskriminacije.
Član 25.
(Stupanje na snagu)
Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”.
Član 14.
(1) Postupci u predmetima u kojima do dana stupanja na snagu ovog zakona ne bude
donosena prvostepena odluka suda provest će se prema odredbama ovog zakona.
https://advokat-prnjavorac.com
(2) Postupci u predmetima u kojima do dana stupanja na snagu ovog zakona bude
donosena prvostepena odluka suda provest će se prema ranije važećim odredbama ovog
zakona.
(3) Ovaj zakon stupa na snagu osam dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku
BiH”.
