Upoznali smo se prije šest godina, šarmantan, drag i pažljiv momak brzo je osvojio moje srce. Veza je napredovala i vjenčali smo se. Ubrzo nakon vjenčanja sam i zatrudnila, nekada u tom periodu je počelo sve. Promijenio se mnogo, stalno je bio nezadovoljan, galamio bi često, a onda je počeo i sa šamaranjem i udarcima šakama. Njegova ljubomora je bila tolika da mi nije dao da se zaposlim pa sam u potpunosti ovisila o njemu. Otuđio me od porodice i prijatelja. U početku nasilje se nije dešavalo svaki dan, a kasnije je postalo moja sakodnevnica. Svakodnevno bi me vrijeđao me, udarao bez razloga, razbijao sve po kući… To se dešavalo uvijek kada smo bili sami, tako da nema svjedoka, a vani smo djelovali kao normalan mladi bračni par koji čeka svoje prvo djete.
Rođenje djeteta je samo pogoršalo situaciju… 
Nakon rođenja našeg sina postao je još gori, smetalo bi mu kada beba plače, izlazio bi vani s društvom i trošio sav novac na alkohol, dok ja nisam imala novac ni za hranu. Na malo preslatko biće koje u suštini treba da bude plod naše ljubavi, nije mario, niti kupovao pelene ni hranu za bebu. Dolazio bi poprilično kasno i zahtijevao da mu pravim večeru i služim njega i njegove prijatelje. Omalovažavao me pred njima nazivajući me svakakvim imenima. Nisam se imala kome požaliti, osjećala sam veliki strah i sram, mislila sam da mi niko neće vjerovati. Ponovo sam zatrudnila, nasilje se nastavilo, uopšte nije gledao gdje me udara, jednom me toliko pretukao da sam mislila da ću izgubiti bebu. Dobili smo naše drugo dijete djevojčicu. Morala sam na prstima hodati po stanu da ga ne probudim, kada pričam pazila sam na svaku riječ da ne bi izazvala njegov bijes. Jedne prilike je uzeo našeg sina, tresao ga toliko jako, da je dijete vrištalo.
Njemu je to sve izgledalo kao igra bez kraja…
Tada sam shvatila da on nikada neće biti bolji, da se neće promijeniti, da jednostvavno moram otići, ako ne radi sebe onda radi moje djece. Sačekala sam da ode na spavanje, uzela svoju djecu i otišla na policiju. Prijavila sam ga i oni su me odveli u sigurnu kuću. Tu mi je pružena pomoć, srela sam još mnogo žena koje su doživjele isto ili slično kao ja, pa smo jedna drugoj podrška.
Moja poruka za sve žene koje se nađu u istoj ili sličnoj situaciji je da ne trpe nasilje, jer se nasilje ne može pričom riješiti. Nijedna osoba na svijetu nije vrijedna vaših suza niti poniženja…
Često mislimo kako se nasilje dešava nekome drugom i kako se nama ne može dogoditi da budemo žrtva nasilja, realnost je takva da je svaka žena potencijalna žrtva. Ukoliko znamo da je neko žrtva ne okrećimo glavu, pomozimo i prijavimo zlostavljanje. U Bosni i Hercegovini postoji 9 sigurnih kuća za žene žrtve zlostavljanja. Svaka peta žena prošla je kroz neki oblik zlostavljanja. Nasilnik može biti svako, a najčešče je riječ o partneru sa kojima žene žive bilo da je riječ o bračnoj ili vanbračnoj zajednci.
Nasilnici pripadaju svim društvenim strukturama: različitih su profesija, nivoa obrazovanja, materijalne situacije, nacionalnosti. Nasilje započinje ubrzo nakon početka zajedničkog života.
Na početku nasilje nije konstantno, ali vremenom to postaje rutina. Nasilnik svojim ponašanjem u potpunosti kontroliše svoju žrtvu. Često žene stupaju mlade u brak i nerijetko ne završe školu tako da u potpunosti ovise o partneru finansijski. Zbog konstantnog zlostavljanja, žene postaju fizički i psihički slabe, zatvaraju se i nikome ne govore o tome šta im se dešava, a modrice i rane opravdavaju time kako su nespretne i kako su se same povrijedile.
Sigurne kuće pružaju adekvatan smještaj ženama žrtvama nasilja, boravak u sigurnoj kući uključuje i određene programe oporavka žrtve. Programi su: individualni i grupni terapijski rad, savjetovanje, porodična terapija, okupaciona terapija, medicinsko zbrinjavanje, pravna pomoć te ekonomsko osnaživanje kroz pohađanje šestomjesečnih obuka.
Obrazovanje je ključ prevencije svakog oblika nasilja, jer samo obrazovane djevojke i žene mogu biti ekonomski neovisni i osnažene. Ukoliko ste i prekinule školovanje, to nije kraj, jer uvijek postoji mogućnost za nastavak školovanja, prekvalifikacije i sl. Potražite pomoć i nemojte odustati od sebe!
