Danas živimo u uvjerenju da nasilje nije zastupljeno u našem društvu, da je to prevaziđena situacija, da imamo drugačije poglede na svijet, nego ranije kada smo bili manje urbano osviješteni. Međutim, svi oblici nasilja su zastupljeni više nego ikada, a zajedničko za zlostavljanje prije modernizacije i sada je što se i dalje odvija u tajnosti obzirom da je strah od prijavljivanja zlostavljača ostao isti. Glavni uzrok je to što žrtva ekonomski zavisi od svog partnera, ali šta kada to nije slučaj?! Ja sam primjer drugačijih razloga koji su mom nekadašnjem momku bili izgovor za maltretiranje. Znam da je na snazi borba protiv nasilja u porodici, u bračnim zajednicama gdje nasilje od strane muža trpe supruga i djeca, ali ja sam u vezi sa njim, šta to treba da znači? Prvih par mjeseci je bilo sve na zadovoljavajućem nivou, kao svaki početak prilagođavamo se jedno drugom, zajedno provodimo slobodno vrijeme, kreiramo ciljeve za budućnost, ali odjednom kao da se u njemu budi monstrum koji je dugo spavao i obasipa me fizičkim i psihičkim ispadima.
Povod za takvo stanje je pojavljivanje ljubomore i opsesije kao da sam njegovo vlasništvo.
To je preraslo u nasilje. Zapitala sam se šta ja radim u takvoj vezi, zašto meni treba takvo robovlasničko ponašanje i odlučila prekinuti svaki oblik komunikacije sa njim.
Okončanje veze je bilo otvaranje „pandorine kutije“.
Vratila sam se na posao koji sam inače zapostavila zbog njega, ali jednog dana se pojavio i napravio skandal pred mojim nadređenim i kolegama upućujući prijetnje, uvrede i fizički nasrnuo na mene. Svijet mi se srušio kada su sve to imali priliku vidjeti, a još gore je postalo kada sam morala roditeljima i prijateljima ispričati, jer je u međuvremenu i njih počeo uznemiravati. Svima je slao poruke sa raznim optužbama, a meni prijetio da će me ubiti, jer nisam u stanju ispoštovati jednu „lijepu“ vezu kako je on nazivao, a kada bi mu rekla da je samo ljubomoran i da nema potreba da radi sve to, jer mu se neću vratiti, postajao bi još agresivniji. Svi su se plašili za moju sigurnost, te sam sve više vremena provodila zatvorena u stanu, ali ni tako nisam mogla zauvijek. Prijavila sam ga policiji na osnovu prijetećih poruka koje mi je slao, na što su ga zatvorili samo na mjesec dana. Za to vrijeme sam se malo oporavila od pritiska bolesnog stepena ljubomore i manijaka sa kojim sam bila u vezi. Nakon izlaska shvatio je da nisam sama i da ću se boriti na sve načine da se zaštitim i da ga udaljim od sebe. Nadam se da je spoznao da njegovo ponašanje neće uzrokovati ništa dobro i da će zaboraviti da smo se ikada upoznali.
Fizička bol, sve rane koje su nastale njegovim udarcima koji su imali za cilj „da me nauči kakva trebam biti za njega“, nisu kao duboke rane psihičke torture i stid koji mi je ostavio kao etiketu za ostatak života pred mojim roditeljima i prijateljima.
Iako imam potpunu podršku od strane njih, nikada se ne mogu riješiti osjećaja šta sam im priredila u životu, jer u mom okruženju vlada teorija da se nasiljem ništa ne može popraviti. Konstantno pokušavam da se oslobodim strepnje i straha koji osjećam dok hodam ulicom i dok ga očekujem iza svakog ugla, ali teško napredujem u ovakvom stanju. Zbog ovako lošeg iskustva koje sam imala, vrlo teško mi je vjerovati bilo kojem muškarcu bez obzira što u meni postoji nada i želja da se ostvarim kao djevojka, supruga i majka.
Mnoge djevojke proživljavaju nagone ljubomore od svojih partnera ali se ne osvrću na to kao nešto radikalno i ne posmatraju ljubomoru kao nestabilno stanje nego kao način za dokazivanje ljubavi što je apsolutno pogrešno, jer nikada ne znamo u šta može takvo, na prvi pogled bezazleno ponašanje, kulminirati. Na ovakav slučaj možemo gledati kao „sreća u nesreći“ jer je djevojka još u vrijeme veze shvatila kakvog nasilnika ima pored sebe i na vrijeme je reagovala iako su posljedice svakako vidljive i ranjive. Spasila se aktiviranja ljubomornih nasilničkih postupaka mogućih u braku da je veza nastavila u tom smjeru. U budućnosti bi bila žena, žrtva nasilja u porodici ili bi gledala maltretiranje svoje djece i teško bi pronalazila izlaz iz takvih situacija ali svjedoci smo da ništa nije nemoguće jer moderno doba za koje se trudimo pratiti u stopu nam je i plasiralo ovakve rezultate ali i dalo motivaciju da se zajedničkim snagama borimo za preventivne i represivne reakcije na sve oblike zlostavljanja.
