I OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
Ovim zakonom uređuje se zaštita od nasilja u porodici, pojam nasilja u porodici, krug lica
koja se smatraju članovima porodice u smislu ovog zakona, način zaštite članova porodice, te
vrsta i svrha prekršajnih sankcija za počinioce nasilnih radnji.
Član 2.
Pravila i opšti principi utvrđeni ovim zakonom i drugi propisi koji uređuju oblast nasilja u
porodici, obezbjeđuju sprečavanje i suzbijanje ove vrste nasilja, primjenom efikasne mjere
uticaja na nasilnike i druge da ne čine nasilje, propisujući način ostvarivanja zaštitnih mjera i
kazni.
Postupak zaštite i kazni se obezbjeđuje u prekršajnom postupku, primjenom odredaba Zakona
o prekršajima, ukoliko ovim zakonom nije drugačije određeno.
Član 3.
Zaštitu od nasilničkog ponašanja, dužni su pružiti policija, tužilaštva, organ starateljstva i sud.
Subjekti zaštite iz stava 1. ovog člana, dužni su bez odlaganja obezbijediti hitno rješavanje
takvih predmeta.
Policija je dužna u roku od 24 sata po prijemu prijave dostaviti izvještaj nadležnom tužilaštvu
i Centru za socijalni rad, a Tužilaštvo se obavezuje odmah preduzeti potrebne mjere i o tome
obavjestiti nadležni sud.
Rješenje o izrečenoj zaštitnoj mjeri nadležni sud je dužan donijeti odmah, a najkasnije u roku
od 3 (tri) dana.
Član 4.
Ovim zakonom se obezbjeđuje nesmetan pristup sudu svim subjektima zaštite iz člana 3. stav
1. bez bilo kakvih troškova, s tim da se obezbjeđuje potpuna i sinhronizovana povezanost
sistema zaštite.
II POJAM PORODICE I NASILjA U PORODICI
Član 5.
Porodica u smislu ovog zakona je životna zajednica roditelja i djece i drugih njenih članova.
U smislu ovog zakona porodicu čine:
1) supružnici u bračnoj ili vanbračnoj zajednici
2) njihova djeca (zajednička ili iz ranijih zajednica)
3) bivši bračni ili vanbračni supružnici i njihova djeca
4) usvojilac i usvojenik
5) staralac i štićenik, kao i druga lica koja sada žive ili su ranije živjeli u
porodičnoj zajednici
6) roditelji sadašnjih i bivših supružnika
7) očuh i maćeha.
Odnosi među članovima porodice zasnivaju se na humanim principima koji podrazumjevaju
međusobno poštovanje, pomaganje, privrženost, održavanje skladnih odnosa uz razvijanje i
ispoljavanje najboljih osobina, pri tome imajući u vidu posebno obavezu zaštite djece,
poštovanje ravnopravnosti polova i dobrovoljnosti stupanja u brak i vanbračne odnose.
U međusobnim odnosima članovi porodice će poštovati prava, slobode i bezbjednost drugih
članova porodice, na način da ih neće ograničavati, onemogućavati ili sprečavati u
ostvarivanju njihovih prava i sloboda koji članovi porodice imaju prema postojećim
propisima.
Član porodice će se suzdržavati od povrede fizičkog ili psihičkog integriteta drugog člana
porodice, povrede i diskriminacije po osnovu pola i uzrasta i od stavljanja u stanje
potčinjenosti po bilo kom osnovu.
Član 6.
Nasilje u porodici je bilo koje djelo koje nanosi fizičku, psihičku i seksualnu patnju ili
ekonomsku štetu, kao i prijetnje takvim djelima ili propuštanje činjenja dužne pažnje, koja
ozbiljno sputava članove porodice da uživaju u svojim pravima i slobodama na principu
ravnopravnosti polova, kako u javnoj tako i u privatnoj sferi života.
Radnje nasilja u porodici su:
1. fizički napad člana porodice na drugog člana porodice, bez obzira da li je nastupila
fizička povreda ili nije;
2. svaka primjena fizičke sile, koja nerezultira direktan napad ili primjena psihičke
prinude na integritet člana porodice;
3. svako drugo postupanje jednog člana porodice koje može prouzrokovati ili izazvati
opasnost da će izazvati fizičku ili psihičku patnju ili ekonomsku štetu;
4. prouzrokovanje osjećaja straha ili lične ugroženosti ili povrede dostojanstva, ucjenom
ili vrebalnom prijetnjom ili drugom prinudom;
5. ozbiljni verbalni napadi, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima i drugi
način grubog uznemiravanja člana porodice;
6. uhođenje i svi drugi načini uznemiravanja drugog člana porodice;
7. oštećenje ili uništenje zajedničke imovine ili imovine u posjedu ili pokušaj da se to
učini;
8. propuštanje dužne pažnje i nadzora ili nepružanje pomoći i zaštite i ako za to postoji
obaveza po zakonu ili običajima, a to bi imalo za posljedicu osjećaj fizičke, psihičke
ili ekonomsko-socijalne ugroženosti;
9. izolacija i ograničavanje slobode kretanja i komuniciranje sa trećim licima;
10. nebriga i rješavanje osnovnih potreba.
Član 7.
Član porodice, subjekti zaštite iz člana 3. ovog zakona, te zaposleni u obrazovnim i
zdravstvenim ustanovama, kao i bilo koji drugi građanin, dužni su odmah po saznanju da
je počinjeno nasilje u porodici ili postoje osnovi sumnje da je počinjeno nasilje, isto
prijaviti policiji, nadležnom tužilaštvu ili nadležnom organu starateljstva.
Prijavu iz stava 1. ovog člana dužni su dostaviti i članovi porodice, koji su saznali za
počinjeno nasilje u porodici, posebno ako je žrtva nasilja maloljetno dijete.
III VRSTA I SVRHA PREKRŠAJNIH SANKCIJA
ZA ZAŠTITU OD NASILjA U PORODICI
Član 8.
Prekršajna sankcija za zaštitu od nasilja u porodici je zaštitna mjera.
Svrha propisivanja, izricanja i primjene prekršajnih sankcija je lična zaštita porodice,
ostvarivanje i razvijanje zdravog i harmoničnog života unutar porodice, sprečavanje
negativne identifikacije, te poštivanje pravnog sistema.
Član 9.
Sud može nasilniku u porodici izreći sljedeće zaštitne mjere:
1. udaljenje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora
2. zabrane približavanja žrtvi nasilja
3. osiguranje zaštite žrtve nasilja
4. zabrane uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja
5. obaveza psihosocijalnog tretmana
6. obavezno liječenje od zavisnosti
7. rad u korist humanitarne organizacije ili lokalne zajednice.
Član 10.
Svrha zaštitnih mjera je da se njihovom primjenom spriječi nasilje u porodici, osigura
nužna zaštita zdravlja i bezbjednosti žrtve nasilja, te otklone okolnosti koje pogoduju ili
podsticajno djeluju na izvršenje novih radnji nasilja u porodici iz ove oblasti.
Član 11.
Zaštitna mjera udaljenja iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora i zabrana
vraćanja u stan, kuću ili neki stambeni prostor, može se izreći nasilniku, prema članu porodice
sa kojim živi u stanu, kući ili nekom drugom stambenom prostoru, ako sud za prekršaje
ocjeni da postoji opasnost da bi bez provođenja ove mjere nasilnik mogao ponovo počiniti
nasilje.
Lice, kome je izrečena mjera iz stava 1. ovog člana dužno je bez odlaganja napustiti stan,
kuću ili neki drugi stambeni prostor u prisustvu radnika policije.
Mjera iz stava 1. ovog člana određuje se u trajanju koje ne može biti kraće od 30 (trideset)
dana, niti duže od 6 (šest) mjeseci.
Propise o načinu provođenja mjera iz stava 1. ovog člana donijeće Ministarstvo unutrašnjih
poslova Republike Srpske, u roku od 60 (šezdeset) dana od dana stupanja na snagu ovog
zakona.
Član 12.
Zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvi nasilja u porodici može se izreći nasilniku ako
postoji opasnost da bi ponovo moglo izvršiti to nasilje.
U rješenju kojim sud izriče mjeru zabrane približavanja žrtvi nasilja u porodici, sud će
odrediti mjesta ili područja, i udaljenost od 200m ispod koje se nasilnik ne smije približiti
žrtvi nasilja.
Mjera iz stava 2. ovog člana određuje se u trajanju koje ne može biti kraće od 30 (trideset)
dana, niti duže od godine dana.
Propise o načinu provođenja mjera iz stava 1. ovog člana donijeće Ministarstvo unutrašnjih
poslova Republike Srpske, u roku od 60 (šezdeset) dana od dana stupanja na snagu ovog
zakona.
Član 13.
Zaštitna mjera obezbjeđenja zaštite žrtve nasilja, može se izreći žrtvi nasilja, radi njegove
fizičke zaštite i obezbjeđenja da može ostvariti svoja prava ili interes bez straha i opasnosti za
ugrožavanje svog života.
Zaštitnom mjerom iz stava 1. ovog člana žrtvi nasilja obezbjeđuje se:
a) privremeni smještaj i zbrinjavanje u socijalnim ili drugim centrima
ili kod drugih porodica, odnosno na drugim pogodnim mjestima (sigurna kuća),
b) pravo na privremeno izdržavanje iz alimentacionog fonda.
Pri izricanju ove mjere sud će izdati nalog odgovarajućoj ustanovi ili centru da primi na
privremeni smještaj i zbrinjavanje žrtvu nasilja, do sprovođenja mjera iz člana 11. ovog
zakona.
Propise o uslovima za otvaranje i rad sigurne kuće, kao i uslove za osnivanje, finansiranje i
rad alimentacionog fonda donijeće Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske i
Ministarstvo finansija, u roku od 60 (šezdeset) dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 14.
Zaštitna mjera zabrane uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja može se izreći nasilniku koje
je nasilje izvršilo uznemiravanjem ili uhođenjem, a postoji opasnost da bi ponovo moglo
uznemiravati ili uhoditi lice iz člana 5. ovog zakona.
Mjera iz stava 1. ovog člana određuje se u trajanju koje ne može biti kraće od 30 (trideset)
dana, niti duže od jedne godine.
Propise o načinu provođenja mjera iz stava 1. ovog člana donijeće Ministarstvo unutrašnjih
poslova Republike Srpske, u roku od 60 (šezdeset) dana od dana stupanja na snagu ovog
zakona.
Član 15.
Zaštitna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana može se izreći nasilniku u porodici, radi
otklanjanja nasilničkog ponašanja nasilnika ili ako postoji opasnost da bi nasilnik mogao
ponoviti nasilje prema licima iz člana 5. ovog zakona.
Mjera iz stava 1. ovog člana može trajati do prestanka razloga zbog kojeg je određena, ali ne
može trajati duže od 2 (dvije) godine.
Propise o načinu provođenja mjera iz stava 1. ovog člana donijeće Ministarstvo zdravlja i
socijalne zaštite Republike Srpske u roku od 60 (šezdeset) dana od dana stupanja na snagu
ovog zakona.
Član 16.
Zaštitnu mjeru obaveznog liječenja od zavisnosti sud će izreći nasilniku koje je nasilje
počinilo pod uticajem zavisnosti od alkohola, opojnih droga ili drugih psihotropnih supstanci,
ako postoji opasnost da će se nasilje ponoviti.
Mjere iz stava 1. ovog člana određuju se u trajanju koje ne može biti kraće od 30 (trideset)
dana, niti duže od dvije godine.
Propise o načinu i mjestu sprovođenja mjera iz člana 15. i ovog člana donijeće Ministarstvo
zdravlja i socijalne zaštite u roku od 60 (šezdeset) dana od dana stupanja na snagu ovog
zakona.
Član 17.
Zaštitne mjere izriče sud prema mjestu prebivališta, odnosno boravišta žrtve nasilja člana
porodice, prema kojem je nasilje izvršeno u vrijeme podnošenja zahtjeva za izricanje zaštinih
mjera.
Član 18.
Zaštitne mjere mogu se izreći na zahtjev lica izloženog nasilju, odnosno njegovog
punomoćnika, ili na zahtjev policije, tužilaštva, centra za socijalni rad, vladinih i nevladinih
organizacija ili po službenoj dužnosti.
Zaštitna mjera iz člana 12. ovog zakona izriče se po službenoj dužnosti.
Zaštitne mjere iz članova 11. do 16. ovog zakona, izriču se u trajanju koje ne može biti kraće
od 30 (trideset) dana, niti duže od 2 (dvije) godine, računajući od dana pravosnažnosti rješenja
o prekršaju, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Član 19.
Prilikom izricanja bilo koje zaštitne mjere sud će voditi računa o svrsi i težini izrečene mjere,
njenoj efikasnosti, a po potrebi tu mjeru može zamjeniti drugom zaštitnom mjerom.
Rješenje o izrečenoj zaštitnoj mjeri sud je dužan odmah da dostavi, kako organu starateljstva
na čijoj teritoriji ima prebivalište, odnosno boravište, članu porodice prema kome je nasilje
izvršeno, tako i organu starateljstva na čijoj teritoriji ima prebivalište, odnosno boravište člana
porodice prema kome je mjera zaštite određena.
Organ starateljstva, subjekti zaštite iz člana 3. ovog zakona, dužni su voditi evidenciju o
izrečenim zaštitnim mjerama u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti polova u Bosni i
Hercegovini, kako o licima prema kojima je nasilje izvršeno, tako i o licima prema kojima je
određena mjera zaštite, pratiti izvršenje, izvještavati sud o izvršenju mjere, predložiti prekid
ili produženje ili zamjenu mjere drugom mjerom.
Nadležni organ starateljstva dužan je dostaviti sudu izvještaj o izvršenju zaštitne mjere
najkasnije u roku od 6 (šest) mjeseci, a po potrebi i ranije.
Ako ocijeni da je neophodno da se žrtva od nasilja u porodici, bez odlaganja zaštiti, sud će
izreći odgovarajuću zaštitnu mjeru, kao samostalnu prekršajnu sankciju, po saslušanju
nasilnika, ne čekajući okončanje krivičnog postupka.
Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana dozvoljena je žalba u roku od 3 (tri) dana.
Žalba ne odlaže izvršenje rješenja.
Rješenjem o izricanju zaštitne mjere se utvrđuje trajanje zaštitne mjere koja je izrečena
nasilniku i čije trajanje počinje teći od dana pravosnažnosti rješenja, s tim da se u trajanje
mjera uračunava vrijeme koje je proteklo, ako je mjera bila izrečena po hitnom postupku.
Član 20.
Novčanom kaznom u iznosu od 100 KM do 300 KM, kazniće se za prekršaj nasilnik koji
izvrši radnju nasilja iz člana 6. stav 2. ovog zakona.
Novčanom kaznom u iznosu od 300 KM do 1.500 KM, kazniće se za prekršaj nasilnik koji
ponovi radnju nasilja iz člana 6. ovog zakona.
Novčanom kaznom od najmanje 300 KM do 1.500 KM, kazniće se za prekršaj punoljetni član
porodice koji izvrši radnju nasilja u porodici iz stava 1. ovog člana u prisustvu djeteta ili
maloljetnog lica.
Novčanom kaznom od najmanje 500 KM do 1.500 KM, kazniće se za prekršaj punoljetni član
u porodici koji ponovi radnju nasilja u porodici u prisustvu djeteta ili maloljetnog lica.
Novčanom kaznom od najmanje 600 KM do 1.500 KM, kazniće se za prekršaj nasilnik iz
stava 1. člana 5. ovog zakona, ako izvrši radnju nasilja na štetu djeteta ili maloljetnog lica.
Novčanom kaznom u iznosu od 800 KM do 1.800 KM, kazniće se za prekršaj službeno lice
koje ne prijavi policiji da su počinjene radnje nasilja u porodici iz člana 6. stav 2. ovog
zakona.
Član 21.
U svim slučajevima kada lice kome je izrečena novčana kazna istu ne plati, u skladu sa
članom 20. ovog zakona, ista će se zamjeniti zaštitnom mjerom iz člana 9. stav 1. tačka 7.
ovog zakona. Propise o ustanovama, uslovima i načinu izvršenja ove mjere donije
Ministarstvo pravde Republike Srpske u roku od 60 (šezdeset) dana od dana stupanja na
snagu ovog zakona.
Član 22.
Nasilnik koji u porodici izvrši nasilje, dužno je da postupi u skladu sa izrečenom zaštitnom
mjerom.
Novčanom kaznom od 300 KM do 500 KM, kazniće se za prerkšaj lice koje ne postupi prema
izrečenoj zaštitnoj mjeri.
Protiv rješenja iz stava 2. ovog člana dozvoljena je žalba u roku od 3 (tri) dana od dana
prijema rješenja, a žalba ne odlaže izvršenje rješenja.
Član 23.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku
Republike Srpske”, a primjenjivaće se od 01.01.2006. godine
