Bila je to ljubav na prvi pogled, a danas je nešto najlošije što mi se desilo u životu. Znala sam da moj muž voli piti alkohol, ali u vrijeme naše veze i planova za brak nisam ni pomislila da to može imati ovakve posljedice. U početku bi s vremena na vrijeme dolazio u pijanom stanju, onako preumoran, bi samo legao da spava. Nije mi se to činilo tako opasno dok nisam primijetila da se njegovo društvo počelo mijenjati u druženje s „prijateljima“ koji ni izgledom nisu bili tako prihvatljivi, a da ne govorim o ponašanju. Pokušala sam mu skrenuti pažnju na to ali sam dobila odgovore tipa „šta ti znaš?, oni su super prijatelji, ne gnjave me kao ti čim dođem kući“ i sl. Već tada sam osjetila razliku u njegovom ponašanju, ali zanemarila sam to sve do prvih udarca, pa čak i nasrtanja na mene u toku trudnoće. Razna pitanja su mi se motala po glavi, hoće li ovo prestati, šta mu se desilo, jesam li ja uzrok toga, njegovi prijatelji, kako mu mogu pomoći i sl.
Što sam se više trudila ukazati na moguća rješenja, više sam gubila tlo pod nogama, jer svaki moj realan pokušaj rješavanja problema je završavao loše po mene.
Trajalo je to godinama.
Dobili smo dijete, mislila sam da će to naše stanje promijeniti, ali sve sam se više zatvarala u sebe. Nikome nisam govorila o momentima maltretiranja, jer kako je to idilično izgledalo ko bi mi povjerovao da mi se tako nešto događa. Razgovarala sam sa mamom, ali ona bi isto kao ja tražila način samo da ostanem tu, da će sve proći i biti dobro. Nije se tako razvijalo.
Postajalo je sve gore.
Jednog dana javio se da ostaje duže na poslu, te da će se naći sa prijateljima. Znala sam odmah šta je rezultat toga. Uspavala sam sina navečer i pokušala da i ja utonem u san kako bi on možda po dolasku došao i zaspao. Ali, nažalost, to se nije desilo. Miris alkohola se razvijao po cijelom stanu, a on je s vrata počeo vikati, gdje sam ja, zašto ga ne čekam, zašto su svi ljudi tako loši prema njemu, izdajice, nikakvi prijatelji?! Shvatila sam da ga je iznerviralo nešto što se desilo vani pa sam razmišljala da li je pametno da ustanem i pokušam da mu pomognem, ili da ostanem pretvarati se da spavam.
Osjetila sam da se približava, pokušala sam se okrenuti i u tom momentu sam dobila udarac u lice uz riječi jesam li ga i ja izdala kao prijatelji pa ni ženu više nema?! Tako izgubljena, krvavog lica, uz dječiji vrisak i plač me primorao na seksualni odnos.
Ujutru puna tuge, bola, ujedno i bjesa, čekala sam momenat kada će otići iz kuće. Sjedila sam, razmišljala šta da uradim za svoje dijete, za sebe, kome da se obratim, gdje tražiti pomoć… Ekonomski sam zavisila od njega, vjerovala u ljubav koju smo imali od dana upoznavanja, čekala da se vrate svi oni lijepi trenuci i realizuje ono što sam odavno imala u svojoj glavi kao sliku porodice, gdje moje dijete odrasta u zdravom okruženju, sa roditeljima koji pružaju jedno drugom istinsku ljubav i razumijevanje.
Sve je bilo uzalud…
Obratila sam se policiji na što su mi rekli da ga mogu pritvoriti na kratko, dok se ne otrijezni ili postupiti po krivičnoj prijavi, ukoliko je podnesem…
Znala sam da to ništa neće promijeniti. Osjećala sam se tako bespomoćno, nisam znala šta je nasilje u porodici, jer nikada ničemu sličnome nisam svjedočila. Svađa je bila maksimum sukoba u mojoj porodici, a ovo je za mene bilo potpuna nova situacija. Stid me je bilo obratiti se roditeljima, rodbini… No, ipak sam razgovarala sa prijateljicom i dala mi je ideju da se posavjetujem sa psihologom i predam za razvod braka. Vjerujem da postoje ljudi koji imaju rješenje za ovakve probleme, mjesta za utočište. Još uvijek sam u procesu razvoda sa suprugom, pokušavam pronaći posao i gledati vedrije na budućnost svog djeteta i sebe.
Krajnje je vrijeme da se ne osjećate više tako bespomoćno. Vrijeme je da uradite nešto pozitivno, da ne vučete duhove prošlosti iza sebe, da ostvarite želje koje ste kreirali prije nego je brak otišao pogrešnim putem. Recite „dosta mi je bola“ i učinite korak naprijed da se već sljedeći dan osjećate korisno i drugačije u okruženju u kojem živite. Spasite sebe i druge koji prolaze iste ili slične oblike zlostavljanja tako što će te se javiti u organizacije/institucije koje vam mogu pružiti savjet ili pomoć. Za vas su uvijek tu lica osoba koja će vas saslušati, ukazati na moguća rješenja, te uputiti vas na adresu onih kojima je stalo da se vi već sutra osjećate zadovoljno. O svojim zagarantovanim pravima obratite se Centru za socijalni rad ili nevladinom sektoru koji smatra da ste jaka žena kada ste odlučili promijeniti svoj život iz korijena, a to je dobar znak za početak.
Zajedno, idemo hrabro dalje.
