Koliko nas mogu koštati nepromišljene reakcije?

Sa svojih 17 godina sam se zaljubila u momka koji je par godina stariji od mene, i udala sa se za njega, odnosno pobjegla od kuće i stupila u brak bez vjenčanja, jer se kao maloljetna nisam mogla vjenčati.

Nakon par dana mi je predložio da prekinem redovno školovanje i da se zaposlim jer nam je bio potreban novac.

To sam i uradila i dogovorili smo se kako ću nastaviti vanredno da se školujem. Zaposlila sam se, radila skoro svaki dan po 12 sati i još kući kada bi došla, sve je čekalo na mene. On nije radio, sjedio je kući za kompjuterom i tako provodio vrijeme.

Dolazio bi po mene na posao, jer mi nije „vjerovao“ i stalno me provjeravao.

Ubrzo je počeo da me maltretira psihički govoreći kako ga varam na poslu, kako sam ja nezadovoljna životom sa njim a on mi je dao brak. Jedne prilike kada sam pokušala da mu objasnim da ne radim ništa za šta me optužuje, dobila sam šamar. To me toliko iznenadilo, osjećala sam se tužno i preplakala sam cijeli dan. Molio je za oprost, rekao kako ne zna šta mu je bilo, da neće više nikada ni pomisliti uraditi tako loše stvari. Međutim, nakon nekoliko dana umjesto šamara prebio me na „mrtvo ime“ i izvrijeđao nazivajući me raznim pogrdnim imenima. Pitala sam se šta sam pogriješila, osjećala sam se bezvrijedno i usamljeno, nisam zamišljala brak kao takav.

Nije mi bilo jasno gdje je nestao  onaj dragi momak u kojeg sam se zaljubila i odakle se pojavio ovakav zlostavljač.

Svaki dan je bio sve agresivniji, stalno je nasrtao na mene, kao da mu je to postala navika, dnevna aktivnost. Nadala sam se da će pronaći posao, imati neku drugu zanimacij,u a on kao da je sjedio cijeli dan i razmišljao šta je slijedeće što mi može mapraviti. Bojala sam se za svoj život i svuda oko mene je vrebao strah. Bila sam nemoćna da bilo šta poduzimam.

Zaprijetio mi je da ukoliko kažem nekome da će me ubiti, kao i da će povrijediti moje roditelje. Nisam to mogla dozvoliti, jer moji roditelji nisu krivi što se meni sve ovo dešava. Pokušala sam razumno razgovarati sa njim, ali svaka moja riječ ili potez su bili pogrešni i kao da su bili motiv za svaki sljedeći udarac. Teško je bilo sakriti sve te modrice po tijelu, ali morala sam, samo da ne dođem u situaciju da me na poslu pitaju kako je to nastalo.

Ne mogu svaki put lagati da sam pala i povrijedila se.

Znam da bi me odmah kolege drugačije gledala, a ne bih mogla podnijeti stalna ispitivanja, jer svima je to sve  dramatično i strano… Ali, ne može me niko spasiti iz ovog pakla. Jednog dana sam se ipak odlučila na bijeg i vratila se svojim roditeljima, koji su me prihvatili nazad i pomogli mi da počnem sve ispočetka. Vratila sam se u školu i pokušavam da se vratim normalnom tempu života, koji sam imala prije nego što sam se udala. Njegovo nasilničko ponašanje je ostavilo traga na meni, na svaki šum se trzam, stalno osjećam strah i napade panike. Ne znam da li ću ikada više moći vjerovati muškarcu i pokušati imati normalnu zdravu vezu i živjeti nekim normalnim životom.

Često mislimo da se nasilje događa samo slabim ženama i da mi to sebi nikada ne bi dupustile, ali na veliku  žalost istina je da svaka žena može biti žrtva. Zlostavljanje nikada ne počinje odmah i odjednom. Kako se veza razvija tako se i on mijenja, polako kontroliše s kim se družite, kako se oblačite. U početku vi to shvatate kao da se brine za vas. Zbog zaljubljenosti ne vidite da to njegovo ponašanje nije uredu i da pokušava da kontroliše vas i svaki dio vašeg života. Stalno vas provjerava, zove na telefon želeći da zna u svakom momentu gdje ste, sa kim i šta radite. Polako vas  izolira, odvaja od porodice, prijatelja i on postane cijeli vaš svijet. Kada sklopite brak s takvom osobom, česta pojava je da ovisite o njemu, kako finansijski tako i na sve druge načine. Djevojka iz priče je zarađivala, ali sve prihode morala je njemu dati, a on je raspolagao kako je htio.

Zlostavljač vas u potpunosti kontroliše.

Često je nezadovoljan, mrzovoljan, govori vam kako ga ne volite i lažete. Uvijek mu morate iznova dokazivati svoju ljubav i pravdati se za stvari koje uopšte niste uradile. Psihički vas svakodnevno zlostavlja govoreći vam svakave pogrdne riječi zbog čega se osjećate loše i pomislite da ste stvarno vi krive i da treba da se više potrudite i udovoljite mu.

Vremenom  to psihičko nasilje preraste u fizičko.

Svaki put kada je nezadovoljan galami na vas, pa vas „slučajno“ gurne malo jače, a vi ga pravdate kako je imao težak dan i kako nije mislio da vas gurne. Vremenom počinje i da vas šamara, dok fizičko nasilje ne dođe do te mjere da vas zlostavlja svaki dan. Zbog straha od zlostavljača i srama, ne govorite nikome o tome, nadate se da proći, da će mu biti žao, krijete modrice ili lažete da ste pali ili da ste se slučajno udarili. Zatvorite se u sebe i svaki dan živite u strahu, birate riječi kada razgovarate sa njim kako ne bi izazvale njegov bijes i novo zlostavljanje. Cijeli svoj život podredite njemu i tome da njega učinite zadovoljnim, međutim zlostavljač nikada nije zadovoljan i nikada neće prestati sa zlostavljanjem.

Zbog područja na kojem živimo naš mentalitet je takav da se često ne vjeruju ženama kada se požale porodici i prijateljima na zlostavljanje, često im se savjetuje da se prilagode, da se strpe kako će sve proći, da nikome nije med i mlijeko u braku. Postupci zlostavljača se opravdavaju time da je pod stresom od posla ili čak da je žena sama kriva za zlostavljanje, jer je možda odgovorila na njegove uvrede i pogrdne riječi.

Žena vremenom i sama  počne vjerovati u  to kako je sama kriva i kako je nečim izazvala njegov bijes.

Ako u međuvremenu dobijete djecu, često zbog njih ostajete u braku i trpite zlostavljanje, nadajući se kako će biti bolje, a nažalost zlostavljanje pređe i na djecu. U nekim slučajevima se tada žene odluče na radikalne poteze, ostaviti zlostavljača i potražiti pomoć. Potrebno je dosta snage i hrabrosti da se žena odluči na bijeg, da napusti svog muža koji je maltretira, da se spasi.